Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina Velika Gorica

Povijesni prikaz

Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina počela je radom, kao srednja škola, 20. rujna 1976. godine u sastavu tadašnjeg Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje kadrova u zračnom prometu, kao jedna od poslovnih jedinica, a na inicijativu Centra i direktora Centra, gospodina Miljenka Lipovščaka. Verifikaciju Škole izvršio je Republički sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu, svojim rješenjem br. 3436/4-1976.

Srednja i Viša zrakoplovna škola dvije su poslovne radne jedinice Centra i obje su okrenute nastavi. Jedna za profiliranje kadrova sa srednjom, a druga s višom stručnom spremom. U Centru je postojala i Letačko-tehnička služba koja je po potrebi opsluživala srednju školu za izobrazbu tehničkih kadrova, a Višu školu specijalno za izobrazbu pilota i tehničkih kadrova.

Škola je formirana po tadašnjem Zakonu o srednjem obrazovanju prema kojem su se treći i četvrti razredi srednjih škla orijentirali na struku – zanimanje. U školskoj godini 1976./77. u Srednju zrakoplovnu školu upisana je prva generacija od 107 učenika. Te godine upisani su učenici u treće razrede, u sva tri usmjerenja: aeroprometni, aerotehnički smjer IRE i aerotehnički smjer ZIM.

Tijekom školske godine 1977./78. u skladu s tadašnjim zakonima djelatnici su na referendumu 29.prosinca 1977. godine usvojili promjenu naziva Centra u Obrazovni centar zračnog saobraćaja. Kao poslovna jedinica Srednja zrakoplovna škola Rudi Čajavec i dalje provodi i organizira odgojno-obrazovu djelatnost za stjecanje stručne spreme na tri spomenuta smjera. Za ravnatelja Škole izabrana je gospođa Nela Vukadinović, prof. Već tada ostvarena je dobra suradnja sa svim zračnim lukama u Hrvatskoj. Značajan problem tada predstavlja mali broj stručnih udžbenika iz područja zrakoplovstva.

Odlaskom u mirovinu ravnateljice Vukadinović 1984. godine, za vršitelja dužnosti ravnatelja izabran je Evko Roso, prof. Godine 1985. na tu dužnost djelatnici biraju Miru Janković, prof. Od siječnja 1986. tu dužnost obnaša gospođa Lidija Sijerković, prof., a u kolovozu iste godine tu dužnost preuzima gospođa Dora Ulaga, dipl. oecc.

Od školske godine 1986./1987. učenici se upisuju prvi put u četvereogodišnji program prometne struke. Škola tada radi kao OOUR za Srednjoškolski odgoj i obrazovanje za zračni promet Zrakoplovnog obrazovnog centra Rudi Čajavec. U prve razrede upisalo se 102 učenika. Od tada nastava je organizirana u dva turnusa i njeguje brojne slobodne aktivnosti učenika: zrakoplovna sekcija, sekcija modelara, dramsko-recitatorska grupa i druge.

Krajem 1988. godine dolazi do prestanka rada Više zrakoplovne škole. Ostala je raditi srednja škola, ali pod nazivom Zrakoplovni obrazovni centar Rudi Čajavec. Knjižnica koja je pripadala Višoj Zrakoplovnoj školi i kojom su se tada služili i naši učenici pripala je Srednjoj zrakoplovnoj školi iako je tadašnje vodstvo Fakulteta prometa, koji je tada bio u nastanku, bilo zainteresirano za bogatu zbirku zrakoplovne literature ove knjižnice.

Školska godina 1991./1992. počela je burno. Krizni štab Zračne luke Zagreb 16.kolovoza 1991. upozorava ravnateljicu škole na ratnu opasnost.  Zgrada škole je samo 200 metra od vojnog aerodroma, gdje su postavljena mitraljeska gnijezda a vojnici su pod punom ratnom spremom. Zbog opasnosti za učenike Zrakoplovne tehničke škole, u rujnu 1991. godine Škola seli se sa svoje adrese na Plesu u zgradu novoga velikogoričkog vrtića u Kolarovoj ulici, Dječji vrtić Ciciban. Uprava iseljene Škole privremeno se smjestila u tadašnji Centar usmjerenog obrazovanja Vladimir Bakarić u Velikoj Gorici. Tadašnjih 400-tinjak učenika o svemu se obavještava pismeno i putem sredstava javnog informiranja. S nešto, na brzinu pokupljene, stručne opreme, knjižnice i radionice, ali s puno ljubavi za svoju Školu i učenike te puno prkosa nastojali su djelatnici među učenicima stvoriti normalno ozračje rada. Nisu ih omela zamračivanja, putovanja iz Škole pod uzbunama kući u Zagreb ili još dalje u okolna mjesta grada. Sve je pratila mukla tutnjava topova s obližnje bojišnice na Kupi.

U prostorije Škole, potpisivanjem primirja 1992. godine, u proljeće su ušle trupe UN-a sa svojim pratećim službama i osobljem za vezu. Na početku ljetnih mjeseci dolazi do njihovog razmiještanja i djelatnici po završetku školske godine 1991./1992. počinju pripremati stari prostor škole za povratak.

Tijekom svih tih godina učenici uspješno sudjeljuju na natjecanjima iz matematike, fizike, hrvatskog jezika, geografije, astonomije iako se program tehničkih škola po fondu sati razlikuje od programa gimnazija, a na natjecanju sudjeljuju i gimnazije. Osim natjecanja u znanju školskog programa učenici su se natjecali i u nekim drugim područjima, te postigli zavidne rezultate u okviru Športsko-orijentacijske i Zrakoplovno-športske sekcije. Iako se radilo sustavno na opremanju radionice i kabineta sreća je da se ipak najveći dio praktične nastave odvijao  u dobro opremljenim radionicama Cratia Airlieas-a, Zrakoplovno-tehničkog zavoda, Zračne luke Zagreb, MUP-u, Aeroklubu Zagreb, te ECOS-u.

Početkom ratne godine 1991. u školi je postojala vrlo skromna oprema kabineta za računalstvo. Radilo se o dva Spectrum računala i jednim nešto boljim računalom Apple IIc. Krajem 1993. Ministarstvo prosvjete  oprema kabinet s 8 računala tipa PC-386 SX. Kako razvojem informatičke znanosti i tehnologije tržište preplavljuju nova računala tako se i kabinet računalstva oprema s kvalitetnojom i brojnijom opremom te smo bili u mogućnosti ostvariti plan i program rada iz ovog predmeta.

Svojim stručnim i predanim radom djelatnici Škole doprinijeli su usklađivanju naših nastavnih planova i programa s pravilima i propisima ICAO_a tako da je od Ministarstva pomorstva, prometa i veza Škola 1994. godine dobila verifikaciju programa po posebnim uvjetima C.O.C. (Certificate of competency).

Od 25. ožujka 1998. godine Škola nosi ime legendarnog hrvatskog pilota Rudolfa Perešina na što smo vrlo ponosni.

Suradnja sa Shanon Aerospace-om u Irskoj započela je 1999. godine uz pomoć i poticaj CTN-a i do sada je više od 100 učenika naše škole smjera ZIM i IRE uspješno prošlo testiranje, selekciju i obuku te rad u Shannon Aerospace-u.

Godine 2001. u povodu Svjetskog dana učitelja Škola je od ministra prosvjete i športa dobila Priznanje za uspješan, kvalitetan i kreativn rad.

2002. godine Škola je dobila priznanje Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu za stručan i uspješan rad s učenicima.

U školskoj godini 2003./2004. ravnateljicom postaje gospođa Draženka Kovačević, dotadašnja nastavnica matematike i fizike.

Godina 2004. značajna je jer u suradnji s Tehničkim centrom Croatia Airlines-a, počinje prilagodba programa prema zahtjevima JAR-a.

Od školske godine 2006./2007. školovanje po novom programu započinje prva generacija učenika koji se školuju u obrazovnom sektoru Promet i logistika za zanimanje Zrakoplovni prometnik, a od školske godine 2010./2011. implementirani su novi nastavni planovi – strukovni kurikuli- za zanimanja Zrakoplovni tehničar ZIM i Zrakoplovni tehničar IRE. Na taj način Škola je završila modernizaciju nastavnih programa i prilagodbu zahtjevima tržišta rada i europskoj regulativi za sva tri zanimanja.

Naša Škola nositelj je Povelje za izuzetan doprinos u razvoju i unapređivanju tehničke kulture i njegovanje uspomene na lik i djelo hrvatskog viteza Rudolfa Perešina koju je dodijelila Zajednica tehničke kulture Zagrebačke županije 17. travnja 2008. godine.

Školi je ministar dr.sc. Radovan Fuchs dana 12. listopada 2010. godine dodijelio Priznanje za razvoj i promidžbu odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske u svijetu.

Od 2011. godine ravnatelj je gospodin Vedran Šarac, prof., nastavnik fizike.   

Učenici naše škole i njihovi nastavnici redovito prate natjecanja iz mnogih nastavnih predmeta na svim razinama – od školskih, općinskih, županijskih do državnih te redovito postižu odlične rezultate.

 Povijesni prikaz napravljen prema monografijama škole izdanim u povodu dvadesete, tridesete i trideset pete obljetnice škole.(sastavila: Davorka Facko Vnučec)