Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina Velika Gorica

Iako naša škola Zrakoplovna tehnička, već u samome nazivu naglašava da je tehničkog karaktera, to ne sprejčava profesoricu  hrvatskog jezika  da,  zahvljujući znanju i iskustvu koje posjeduje, potiče nas učenike na  pokušaj vlastite  realizacije i na umjetničkom planu. Tako je, pod njenim vodstvom naša Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, već šest put radijskim emisijama sudjelovala na Državnoj smotri literarnog, novinarskog i dramskog stvaralaštva - LiDraNa.

Moglo bi se i reći da posjedujemo tajnu formulu za ovakav izniman uspjeh koji se ponavlja iz godine u godinu. Ove godine sudjelovali smo s radijskom emisijom ''Tko čita (ne) skita'' kroz koju smo u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica, održali debatu na temu lektire pod vodstvom ravnateljice knjižnice, gospođe Katje Matković Mikulčić i knjižničarke Ivane Grubačević.

 Snimanje emisije nastavili smo radom na terenu i u vrtiću dobili potpunu sliku koliko koje generacije čitaju. Naš drugačiji pristup čitanju je prepoznat još i na županijskoj razini, a na državnoj smotri  dobili smo dodatnu potvrdu kako za rad nas učenika, tako i za  rad profesorice. Kao nagradu za naš trud i rad  dobili smo tri dana druženja, ali u učenja u prekrasnom Primoštenu.

Odlazak u Primošten za nas učenike bio je susret s mladim perspektivnim ljudima iz cijele RH, koji imaju već formirane afinitete ka glumi, pisanju, novinarstvu , a toliko kreativnosti na jednome mjestu može samo iznjedriti pozitivne uspomene.

Povjerenstvo za radijske emisije činili su : gospođa Adriana Tomašić-glavna urednica dubrovačkog radija, gospođa Lada Martinac Kralj-urednica dramskog programa HRT-a  i gospodin Srđan Nogić- vrstan tonski montažer na HRT-u.

Na okruglom stolu bilo je ukupno pet emisija raznovrsnih tema. Ono što je i sam cilj državne smotre je da na jednom mjestu okupi stvaratelje radijskih emisija koji su imali drugačiji pristup i raznovrsne teme te time da i mi sami naučimo ponešto jedni od drugih, a i da naučimo na međusobnim propustima.

Učenici  ostalih škola upoznali su nas s položajem ženskih sudaca u nogometu, s položajem djece s posebnim potrebama u Požegi, suočeni smo s učestalom pojavom samoubojstava, ali i naučili smo ponešto o prošlosti istarskih plesova. Sada samo probajte zamisliti koliki smo opseg informacija dobili iz svake emisije te koliko je truda uloženo da se najvažnije informacije uokvire unutar deset zadanih minuta trajanja svake emisije.

Članovi povjerenstva dali su nam odlične savjete i pred nas postavili sliku života koju novinarstvo iziskuje. Unutar tih nekoliko sati više nismo bili učenici srednjih škola, gimnazijalci, zrakoplovci , tehničari, već novinari. Novinari koji su uložili nekoliko mjeseci rada i truda i koji čekaju premijeru svog rada. Novinari koji još ne spoznaju granice jer su željni učiti, raditi i upiti svaku rečenu kritiku i savjet.

U tom trenu, u toj prostoriji, rad nas učenika i naših mentora je bio priznat, priznat sa strane najiskusnijih ljudi koji se bave novinarstvom u Hrvatskoj. Našoj emisiji upućeni su pozitivni komentari, a profesorica je pohvaljena za montažu same emsije u čemu je ona odigrala ključnu ulogu.

Mogli bismo reći da je ovogodišnji LiDraNo 2014. napisao novu povijest. Inače je praksa LiDraNa da se od emisija izabere jedna koja će se pustiti na zatvaranju smotre, ali ove godine u suradnji s povjerenstvom napravili smo svi zajedno posebnu emisiju koja je bila prikaz unutarnjeg svijeta stvaranja radijskih emisija. Kroz nju smo dali presjek tematika svih emisija te time omogućili i ostalim suučesnicima LiDraNa iz preostalih kategorija da uđu u naš svijet.

Radeći emisiju Srđan Nogić nas je naučio dodatnim posebnostima kako se obavlja montaža, koliko je bitno biti odlučan i spreman vizualizirati kakav gotov proizvod želimo ponuditi. Suočeni smo i s iskustvom nervoze, kada imamo rok kojeg treba zadovoljiti, a nama vremena nikada dosta, kao ni spužvi vode jer želimo naučiti, sve zapamtiti, a emsija treba biti gotova. Četiri sata rada su se u potpunosti isplatila, jer ništa nam ne može nadomjestiti sve savjete koje smo dobili, ali ni trenutak sreće i ponosa kada smo izašli na pozornicu nakon puštanja emisije.

One ovacije koje smo dobili bit će trajno zapamćene !

Pomalo bi bilo nezahvalno kada bih isticala koji dio LiDraNa mi je bio najdraži. To su bila tri dana osobnog i intelektualnog rasta, dobivanje potvrde da se želim i dalje baviti novinarstvom, ali i tri dana unutar kojih sam upoznala mnoge divne ljude s kojima sam krenula graditi divna prijateljstva.

Ovim putem htjela bih  i zahvaliti našoj mentorici, profesorici Nini Selman Hrvatić na trudu  i radu, ali prvenstveno na povjerenju i vjeri u nas i naše sposobnosti, jer upravo ona nam je pokazala da nama zrakoplovcima, kada dobimo još malo vjetra u leđa, niti nebo nije granica.

                                                                                                   Ana Ćuća. 4.ZP