Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina Velika Gorica

Prema programu Ministarstva kulture i medija „Ruksak (pun) kulture“ (voditeljica: Maja Zrnčić, prof.) bio je namijenjen odgojno–obrazovnim ustanovama koje se nalaze u tzv. izmještenim (dislociranim) i prometno slabije povezanim područjima.

Taj dan kad su učenici išli na projekciju filma, dostava je hrane koju uč. masovno naručuju za školu,  zakazala, kasnila, što li, pa su prije ulaska u MSU mnogi, uz dopuštenje, odjurili nešto kupiti jer su, dakako, već grizli od gladi.

                      Nakon što su učenici zajedno s učenicima i iz nekih drugih škola, pogledali dokumentaran film „Djeca tranzicije“, uslijedio je kratak razgovor o filmu. Bio je najavljen „razgovor s autorom“.

Kako je nažalost, talentiran mlad bivši novinar i nagrađivan redatelj filma, Matija Vukšić, prerano umro, umjesto njega smo mogli čuti njegovog bivšeg prof. s Akademije  dramske umjetnosti, producenta Nenada Puhovskog. Nisam dobro čula imena moderatora i gđe koje je također bila na pozornici, a kako nisu bila navedena, mogu jedino reći da je to mogla biti istraživačica / montažerka / izvršna producentica, i/ili manje vjerojatno, skladateljica.

Što se filma tiče, reći ću vam tek da mislim da bi ga i svi mladi i star(ij)i trebali pogledati, zbog lepeze lijepih i teških osjećaja koje pobuđuje; iz njega možemo puno važnoga naučiti, izdvojila bih kao najvažnije da ne bismo smjeli dopustiti da nam ljubav prema sebi i životu pomute nekakve anonimne kukavice (e-kukavice?) s druge strane ekrana. Ako možda i nemamo nekog člana porodice ili čak cijelu obitelj, imamo sebe.

Osim virtualnog, postoji važniji, pravi svijet, pun i dobrih ljudi. Potražimo pomoć takvih ako nam se čini da smo se našli pred previsokim zidom. Netko će nam sigurno pružiti visoke ljestve; to rade čak i vatrogasci.

Nama je srce bilo puno kao i naprtnjače ili da kao Ministarstvo kulture, kažem tzv. „barbarizmom“ koji je jaaako rašren u upotrebi: „ruksaci“. Rekla sam tzv. barbarizam jer se ta riječ počela ponašati kao „posuđenica“. (Barbarizme književni jezik /standard/ ne prihvaća jer za njega imamo zamjenu, a „posuđenice“ prihvaća jer nemamo odgovarajuću zamjenu; npr. „luster“ je francuskog porijekla, no tko će govoriti „svjetiljnjak“. Počeli su govoriti „visilica“, no to je, prema mom mišljenju, preopćenit pojam.)

Kako naši učenici jako vole biti strogi kad se njima daje prilika da nekoga/nešto ocjenjuju, 1. ZP nije filmu dao odličan iako ih je dojmio, ali ocjena je bila vrlo dobar koji se nagnuo ka petici (odličnome).

rȕksāk m 〈G -a, N mn -āci〉

Definicija

reg. naprtnjača

Etimologija

✧ njem. Rucksack

https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search (pristupljeno 17. 5. 2024.).

O filmu „Djeca tranzicije“, sa stranica Hrvatskoga audiovizualnga centra:

„Film o okruženju koje stvaramo za zajedničku budućnost. David, Natalija, Lana i Marta djeca su koja odrastaju unutar različitih obitelji. Odjeća i pametni telefoni kao statusni simboli, paralelni životi na društvenim mrežama i snovi o nogometnoj karijeri – motivi su to preko kojih se postavljaju pitanja o tome kako izgledaju sretno djetinjstvo i zdravo odrastanje i jesu li mogući u društvu koje još nije zakoračilo u vlastitu zrelost.“

https://havc.hr/hrvatski-film/katalog-hrvatskih-filmova/djeca-tranzicije (pristupljeno 17. 5. 2024.).

Iz MSU-a smo otišli ne samo s „ruksacima punim kulture“ nego smo i na njih okačili vesele, raznobojne, male bedževe koje smo dobili od organizatora.

Nastavnica hrvatskoga jezika:

D. Arambašić-Kopal, prof.