VELIKI BORAC U MALOM TIJELU

Zdrav čovjek ima milijun želja, a bolestan samo jednu

Bila sam sretna, ponosna, bezbrižna i potpuno zdrava djevojka. Nitko pa ni ja sama nisam se mogla zamisliti bolesnom. Nisam niti znala da bolest stiže, no moj se život samo izokrenuo.

Bolest nas može uništiti, a može nam i pomoći da shvatimo koliko je život krhak i vrijedan. Govoreći o bolesti, ne mislim na gripu, vodene kozice ili nešto slično. Mislim na mentalnu bolest, bolest koju ne biramo i ne nadamo joj se. Ljudi ne očekuju rak, srčani ili moždani napad, poremećaj u prehrani, depresiju. Tako nisam ni ja.

Ja sad želim ozdraviti. Bliže sam tome no ikada, silno sam ponosna na sav trud koji sam uložila u oporavak. Nedostaje mi još zadnji korak ka potpunoj sreći.

Moja borba za život započela je u svibnju 2018. godine. Tada sam dotakla dno, propala sam, uništila se. Nakon dvije hospitalizacije, hladne bolnice, rešetaka na prozorima, uglavnom živčanih doktora i sestara, vage, aparata, brojanja kalorijâ, teškom mukom odlučila sam se za život. 

Početak je bio užasan; puno sam plakala, vrištala, odustajala, lagala, no na sreću uvijek sam vidjela borca u sebi. Iskreno rečeno, bilo me strah biti bolje, bilo me strah hrane, zdravlja, predugo sam bila zatočena sa svojim zlim mislima.

Kako sam već bila duboko u bolesti, počela sam se osjećati ugodno i nisam željela iz nje izaći jer je to postala moja takozvana sigurna zona. Mislila sam da cijeli život mogu živjeti u strahu od hrane, vage, kalorijâ i samo luđački vježbati. Zle misli su me nadzirale, tjerale me da radim stvari kojih nisam niti bila svjesna. Bilo me strah priznati samoj sebi da je dosta i da sam d o v o lj n o  bolesna. Anoreksija je život ili smrt, a ja sam već bila na rubu smrti. Uvidjela sam koliko sam jako bolesna i odlučila se boriti za život.

Svakoga dana sam se ponovno morala odlučivati na oporavak i borbu s bolešću; naravno, bilo je i onih dana kad bih odustala, no imala sam cilj i veliku potporu. Borila sam se protiv svojih loših navika, zlih demona u glavi, morala sam steći povjerenje u sebe. Borila sam se svaki dan, tjedan i mjesec, padala sam, ali ustajala sam jača nego prije.

Prestala sam s nekim lošim navikama, no neke su i dalje ovdje. Radim svaki dan na svome oporavku i boljem životu. Oporavak od mentalne bolesti je dugotrajan proces pa svaki dan sklapam mir sa sobom i borim se jače nego prije.

Dvije godine mukotrpnog rada i borbe za život je nešto što me učinilo najsnažnijom osobom dosad. Napokon vidim koliko sam bila loše i drago mi je što sam se odlučila na oporavak. Naučila sam slušati svoje tijelo, nadzirati zle misli, uživati u svakom danu i uvijek tražiti pomoć kada je trebam.

Svaki dan je nova prilika da budem bolja no jučer. Oporavkom nisam dobila samo kilograme, dobila sam opet osmijeh, prijatelje, obitelj, strpljenje i ljubav prema sebi. Volim se, to je ono što sada sa sigurnošću mogu reći.

                                                                         Leonarda Rupčić, 3. ZP

Mentorice (abecednim redom): Dobrila Arambašić-Kopal, prof.

                                                     Nina Selman Hrvatić, prof.

                                                     Sandra Tejić, prof.