Važnost toga dana potvrđena je godine 2001. aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članku piše:

»...svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskome jeziku...«

Od tada se svake godine obilježava u svijetu Međunarodni dan materinskoga jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda (na žalost, u praksi još uvijek nepostignute).

Prema njihovim podatcima, gotovo 43% od postojećih 6000 jezika je pod prijetnjom izumiranja u jeku globalizacije, te otprilike jedan jezik nestane svaka dva tjedna. Izumiranja jezika znače gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine. 

Materinski je jezik blago prema kojemu se svaki čovjek treba odnositi i s ljubavi i  poštovanjem.

Na to nas najljepše mogu potaknuti riječi Bartola Kašića koji naglašava koliko je dragocjen svakome govor njegove obitelji i kraja, ukazujući na toleranciju iako daje prijedlog zajedničkom                                      hrvatskome jeziku, tada jeziku ilirskome, kojim bismo se lakše sporazumijevali u prvoj Gramatici hrvatskoga jezika - Institutiones linguae Illyricae (1604.).

I svakomu bi to moralo biti omogućeno, bar prema riječima iz Deklaracije citirane na početku ovoga teksta. Ali prosječan bi Europejac bio iznenađen kada bi saznao kolikim je ljudima to onemogućeno i u samoj Europi, a da i ne govorimo o drugim kontinentima, prije svega o Africi. Čak se i Francuska, tradicionalni simbol ljudskih prava, u pogledu materinskoga jezika Bretonaca i Korzikanaca ponaša  krajnje diktatorski.

Danas se izvan Europe sukobljavaju tri procesa: imperijalističko forsiranje engleskoga ne samo kao jedinoga međunarodnoga, kastinsko čuvanje bivšega kolonijalnog jezika i sporo napredovanje novih neeuropskih standardnih jezika. Ono što je najgore i sramotno jest da se međunarodna tijela i međunarodne organizacije prave kao da u tom pogledu nema nikakva problema.

Hodamo li hrvatskim ulicama i gledamo li natpise na trgovinama, pitat ćemo se u kojoj smo zemlji.

Škole su najbolji izvor s kojega teče izravni trud i utjecaj na mlade generacije

 i zato će u Zrakoplovnoj tehničkoj školi Rudolfa Perešina biti obilježeni, ne samo Dan, već i mjesec materinskoga jezika međusobnim razmjenjivanjem  iskustava u svakodnevnoj komunikaciji

 na materinskim jezicima.

U pripremi je i radijska emisija na istu temu budući da je naša Školi jedno malo internacionalno obrazovno središte.

( Tekst pripremila: Nina Selman Hrvatić, prof.)