Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina Velika Gorica

Do ove šk. god. uč. M. S. nije bila sudjelovala na takvoj vrsti natjecanja koju, kako sam već pisala, nazivaju Smotrom. Na državnoj razini „LiDraNo“ zaista i postaje Smotra pa je tako bilo i ovaj put, dakle, nije bilo rangiranja sudionikā. Ipak, postoje brojevi pa uč. M. S. i NAŠU školu ipak možete naći kao prvu, na 261. str. „LiDraNo 2024. Zbornik literarnih i novinarskih radova učenika osnovnih i srednjih škola“. 2024. Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb., zbornika koji su priredile Mirela Barbaroša-Šikić (literarni radovi) i Antonela Nižetić Capković (novinarski radovi).  Primjerak tog  Zbornika smo donijele za našu školicu. (U njemu možete naći divnih radova, nemojte biti lijeni pročitati bar neke naslove!)

Red je spomenuti da je, uč. M. S., kao i ostali učenici, dakako, imala pravo na probu. To je važno i stoga jer Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, kao što većina čitatelja zna, nema veliku dvoranu, a kamoli pozornicu, a u Vinkovcima se trebalo recitirati kako je uobičajeno, bez mikrofona, u velikoj dvorani  novouređenog vinkovačkog Gradskog kazališta Joza Ivakić, u kom nam je dobar domaćinski red održavao ravnatelj Vladimir Andrić.

Sve je to uč. Marta Svinjarević vrlo uspješno mirnodopski, a ipak dovoljno borbeno, u potrebnom radijusu, uz visoko objedinjavanje senzora i sustava samozaštite, koristeći visinomjer i glasovnu komunikacijsku opremu, poput Rafalea prevladala, kao i prvi dolazak šest Rafalea koji se odvijao baš kad je trebala recitirati pa su joj se, što nije mala stvar, itekako motali po glavi. Dakako, ipak nije govorila nadzvučnom brzinom.  

Ivan Đuričić, jedan od članova Povjerenstva za dramski izraz rekao je da je uč. M. S. sigurno jedina koja istodobno može misliti na Rafale i E. Pagano.  (Zamislite si SMJEŠKA/ „SMILE“ , koji preskačem jer na Državnoj maturi ne toleriraju emotikone…!) Ostali članovi Povjerenstva za dramski izraz bili su: Majda Bekić Vejzović i Maja Zrnčić.

Evo koliko je bilo sudionika državne Smotre „LiDraNo 2024.“ (srednje škole) prema određenim izrazima koji su spomenuti i u Zborniku:  

Dramski izraz – pojedinačni scenski nastupi ( 35 uč.)

Dramski izraz – skupni scenski nastupi (14)

Literarni radovi (20 uč.)

Samostalni novinarski radovi (15 uč.)

Radijski izraz (10)

Školski listovi (15)

Kad to zbrajam, riječ je o 109  uč., no bilo ih je više jer u skupnim scenskim nastupima ima uvijek više od jednog uč., no kao tzv. Baba iz Hrvatskog (Tako su nas nastavnice Hrvatskoga jezika, „tajno“ učenici nazivali i kad smo se, nakon fakulteta tek zaposlile.), nisam se još htjela baviti i višom matematikom pa onaj koji zaviri u Zbornik, neka završi računicu. Dakako, broju gledatelja i/ili svojevrsnih procjenitelja trebali bi se pribrojiti i brojni mentori/mentorice te članovi/članice povjerenstava.

Iako smo bile u lijepim Vinkovcima, nažalost, zbog jako zgusnutog programa, premalo smo stigle vidjeti većinu njegovih  ljepota. Uspjele smo uočiti i zgradu dosta oštećenu gelerima iz Domovinskog rata, no vidjele smo i jako lijep program koji nam je vinkovačka Gimnazija Matije Antuna Reljkovića priredila na otvorenju Smotre, a nagledali smo se i izvrsnih nastupa učenicā/učenikā, samostalnih i skupnih, u raznim izrazima.

Da kažem tek nešto o obliku imena „Vinkovci“; za one koji ne znaju te podsjetim znalce da imenice najčešće imaju i jedninu i množinu. Imenice koje imaju samo množinu zovu se „pluralia tantum“. Takve su npr. imenice „grudi“,  „kliješta“, „kolica“, „sanjke“,  „traperice“, „usta“, „vrata“… i „Vinkovci“.  

Da se retrospektivno vratim na početak; prvi dan, dok je uč. M. S., s kolegicama iz sobe („cimericama“) bila na ručku, bila sam na kavi i razveselila se dvama prizorima. Prije ulaska u zahod, sat-avion, a tamo, na tom „carskom mjestu“ uokviren plakat o Vinkovcima na kom bi tekst Shortyjeve pjesme trebao biti pisan pod navodnicima. (v. fotografije!)

Prvi dan smo imale ružno vrijeme, no kasnije se proljepšalo pa i o tome svjedoče moje dvije fotografije, npr. Bosut i labudovi koji tek glume mirnoću i kao da ih se sve spomenuto, pa i naša uč. M. S.!?, ništa ne tiče.

Fotografiju, ruke s raketom, narukvicom koju sam, tek kao sitnicu, poklonila uč. M. S., poslala mi je naša recitatorica koju sam za to zamolila.

Ako nabavim, a zasad unatoč mnogim naporima, ne uspijevam, fotografiju svih Lidranovaca ispred vinkovačke Gimnazije, bit će dodana i ta f.
         

Još jednom čestitam uč. Mari Svinjarević na hrabrosti i „rafalelnoj“ i/ili raketnoj izvedbi!

Nastavnica Hrvatskoga jezika:

Dobrila Arambašić-Kopal, prof.