Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina Velika Gorica

21. veljače – MEĐUNARODNI DAN   MATERINSKOGA JEZIKA  U ZRAKOPLOVNOJ TEHNIČKOJ ŠKOLI RUDOLFA PEREŠINA

Uoči međunarodnog dana materinskoga jezika

UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog Bangladeša proglasio dan 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika.

      Više pod opširnije.

Važnost toga dana potvrđena je godine 2001. aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članku piše:

»...svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskome jeziku...«

Od tada se svake godine obilježava u svijetu Međunarodni dan materinskoga jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda (na žalost, u praksi još uvijek nepostignute).

Prema njihovim podatcima, gotovo 43% od postojećih 6000 jezika je pod prijetnjom izumiranja u jeku globalizacije, te otprilike jedan jezik nestane svaka dva tjedna. Izumiranja jezika znače gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine. 

Materinski je jezik blago prema kojemu se svaki čovjek treba odnositi i s ljubavi i  poštovanjem.

Na to nas najljepše mogu potaknuti riječi Bartola Kašića koji naglašava koliko je dragocjen svakome govor njegove obitelji i kraja, ukazujući na toleranciju iako daje prijedlog zajedničkom                                      hrvatskome jeziku, tada jeziku ilirskome, kojim bismo se lakše sporazumijevali u prvoj Gramatici hrvatskoga jezika - Institutiones linguae Illyricae (1604.).

I svakomu bi to moralo biti omogućeno, bar prema riječima iz Deklaracije citirane na početku ovoga teksta. Ali prosječan bi Europejac bio iznenađen kada bi saznao kolikim je ljudima to onemogućeno i u samoj Europi, a da i ne govorimo o drugim kontinentima, prije svega o Africi. Čak se i Francuska, tradicionalni simbol ljudskih prava, u pogledu materinskoga jezika Bretonaca i Korzikanaca ponaša  krajnje diktatorski.

Danas se izvan Europe sukobljavaju tri procesa: imperijalističko forsiranje engleskoga ne samo kao jedinoga međunarodnoga, kastinsko čuvanje bivšega kolonijalnog jezika i sporo napredovanje novih neeuropskih standardnih jezika. Ono što je najgore i sramotno jest da se međunarodna tijela i međunarodne organizacije prave kao da u tom pogledu nema nikakva problema.

Hodamo li hrvatskim ulicama i gledamo li natpise na trgovinama, pitat ćemo se u kojoj smo zemlji.

Škole su najbolji izvor s kojega teče izravni trud i utjecaj na mlade generacije

 i zato će u Zrakoplovnoj tehničkoj školi Rudolfa Perešina biti obilježeni, ne samo Dan, već i mjesec materinskoga jezika međusobnim razmjenjivanjem  iskustava u svakodnevnoj komunikaciji

 na materinskim jezicima.

U pripremi je i radijska emisija na istu temu budući da je naša Školi jedno malo internacionalno obrazovno središte.

( Tekst pripremila: Nina Selman Hrvatić, prof.)